
Prvi zapisi o pojavljivanju vilenica na hrvatskom području, iz 1634. godine, potječu upravo iz Komiže. Vjerovalo se da vile odabiru žene kojima prenose znanje o ljekovitom bilju, čineći ih „čuvaricama bilja“ ili iljaricama. Među njima se spominju i dvije komiške travarice i iscjeliteljice, Margarita i Lukrecija, čije su prakse bile povezane s vilinskim kultom. Polazeći od ove lokalne povijesti, umjetnice Nadja Tobias i Dora Đurkesac u izložbi „Vilenice“ istražuju oblike ženskog zajedništva, prijenosa znanja i povezanosti između ljudskog i biljnog svijeta. Izložba se nalazi na sjecištu fotografije, biljnog znanja i olfaktornog pripovijedanja, te podsjecanja na zaboravljene prakse iscjeljivanja.
Središnji dio izložbe čini serija fotografija žena i biljaka, uz radove nastale tehnikama cijanotipije, antotipije, botaničkog toniranja, klorofilnih otisaka i ekstrakcije biljnih i zemljanih pigmenata kromatografijom. Fotografske slike nastaju s biljkama i iz biljaka, koje promatramo ne samo kao motive, nego i kao nositeljice priča. Mirisne instalacije proširuju vizualni narativ, uključujući tijelesnu memoriju i osobno iskustvo posjetitelja.
“Vilenice“ tako povezuju lokalnu povijest Komiže sa suvremenim umjetničkim istraživanjem, tragajući za načinima na koje se znanje o biljkama, brizi i iscjeljivanju prenosilo i mijenjalo kroz generacije - i kako ga danas možemo ponovno prizvati i očuvati.
Nadja Tobias (Kranj, 1980) fotografkinja je i vizualna umjetnica sa sjedištem u Berlinu. Diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost u Zagrebu. U svom radu istražuje analogne i eksperimentalne fotografske procese, uključujući cijanotipiju, pinhole fotografiju i fotografiju bez kamere, često povezujući fotografiju s prirodom, biljkama i tjelesnim iskustvom. Jedna je od osnivačica radionica spore fotografije na otoku Visu te platforme Menstrual Cyclic Nature, posvećene edukaciji i destigmatizaciji tema menstrualnog ciklusa i reproduktivnog zdravlja. Zajedno s ilustratoricom Ivanom Pipal autorica je ilustrirane edukativne priče Prva, koja na holistički način prati iskustvo prve menstruacije te uključuje edukativne materijale za razumijevanje i praćenje ciklusa.
Dora Đurkesac (Zagreb, 1988) umjetnica je koja djeluje na sjecištu suvremenog plesa, intermedijske umjetnosti i dizajnerskog istraživanja. Njezin rad oblikuje se kroz poetske zajednice te skulpturalne i zvučne i plesne eksperimente, a proteže se od intimnih gesta do kolektivnih formata poput herbalističkih kolektiva, performativnih protesta i plutajućih izložbi. U svom radu povezuje pokret, zvuk, biljke i različite eksperimentalne materijale, istražujući odnose između tijela, okoliša i zajednice. Njezin je rad predstavljen na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni, a posebno se bavi kolektivnim praksama, herbalizmom i ekološkim temama.
Zajedno sa Nadjom Tobias osnivačica je radionica spore fotografije na otoku Visu.