Vaši prijedlozi i komentari
Jako nam je stalo do Vašeg mišljenja! Dajte nam svoje prijedloge, kritike i komentare, pomozite nam rasti i postati boljima.
Prekrasna Komiža sa sadržejem za svačiji ukus - Insel Vis ( ant. Issa ) ., prekrasni Photo pictures / By: MAESTRO Stjepan Tafra - TZ Komiža - BRAVO - I LOVE Komiža !
Što vidjeti? (Toni Tonci Tafra)
Sa sjevera ... vjetar Trajno se dozivamo moja uvala i ja. Neizmjerno se volimo. Ona je meni Knezica, a ja njoj Kneginja. Njoj je to ime, meni uloga što mi ju je namijenila. Klanjam joj se svakoga jutra i mnogih večeri kao njezin najvjerniji podanik. Divlja je i surova. Hridi oštrih, obala nepristupačnih, borova raskošnih, visokih, često zaraženih gusjenicama što u smeđim grozdovima vise na njihovim granama. U njezinu moru ima algi, divljih «pomidora» i nazubljenih «krastavaca», periski zakopanih u pijesku, šarenih knezova, donžula i pirki, crnjula, blesavih mladih hobotnica što štiplju za nogu. U njezinu je prostranstvu i dubinica - malo žalo na dnu gdje uvijek pronađem siguran izvor hrane, ali i dubina, gotovo sto metara, od koje zazirem. Na njezinu žalu pod niskim grmom gdje običavam skrivati vršu ili osti, a za koje sklonište zna svatko, trajno je živjela Dorica – mala smiješna bjelouška koja bi me ujutro dočekala pijući plitko, još dovoljno slatko more, a kad bi me naslutila – odjurila bi brže bolje u sigurnost svoje modrozelene martine. Uvala me redovito dočekivala veoma tiho, ma bilo to i za najžešćih koncerata ljetnih zrikavaca, od kojih se, znam, sasvim sigurno umarala. Dobrohotno im je pružala guste grane svojih tamarisa i visokih borova, cvrčala je zajedno s njima, oštro ljeskajući jaru sunca posvuda po svojoj spaljenoj zemlji. Da nije bilo vječito borbenog i nesavladivog, mirisnog ružmarina, što bi još ljeti preživjelo tu jaru kojom ju je sunce morilo? Uvijek mi je bila ljupkija, tiša i mudrija u jesen ili zimu. Ja dođem, a ona – sama – moja uvala. Upija u se energiju prošle jeseni i zime – blagodati bujica slatkih kišnica što bi je natapale. Zna ona, pametnica – ljeto, oštre sunčeve zrake, popit će joj svu energiju. Osjećala sam kako puni svoje strme padine, puni akumulatore svim snagama samo da zadrži, da samo zadrži barem malo nebeske vode u svojim njedrima. Priča mi o nekim novim proživljenim zarezima, nekim nepoznatim tragovima i utorima, nekim neprirodnim doticajima, ožiljcima u vremenu kad me nije bilo. O ljudima koji su je samotnu pohodili, potkradali i pljačkali. Ljudima koji su je vrijeđali. Koji su joj obale zalijevali «slučajno» iscurjelim tankovima masne nafte, ljudima koji su «slučajno» zatrovali njezino žalo opasnim iglama, o baksama odbačenih cigareta na nedalekoj pučini što ih je ovdje na svom žalu prerađivala kako je znala i umjela. Također i o mnogima koje s ushićenjem pamti; koji su je – poput mene – blagovali i blagoslivljali. Koji su ovdje u njezinim uskim bokovima sidrili i vidjeli samotnu njezinu kućicu s kaminom i dolazili i blagovali i danas još u svojim uspomenama spominju ovaj jedinstven blagoslov jedne tihe uvale. Ja bih k njoj dolazila bučno, toliko me radovalo da je i opet vidim. Da je i opet vidim! Dugo bih je napuštala. Mjesecima. Zaključala bih je. U svom srcu. Htjela sam je naći kakvu sam je ostavila. Spokojnu. Htjela sam da mi vjeruje. Svaki put iznova častila sam je zastavom i trubljom Slobodne Republike Knezice. Bilo joj je to drago. Pisala dnevnik o njoj. Pričala s njom. Bučila sam mojom uvalom ljeti zajedno sa svim mojim najnevjerojatnijim bukačima; bučila sam zvonima, pjesmom, vinom, ribom, brodom, kupačima, djecom, roniocima, brodovima, ortima, motornim pilama i brodskim motorima, vršama i mrežama. Uvijek sam mislila – nije to dobro mojoj uvali. Često sam se suprotstavljala onima koji su palili te motore i te pile. Ima i sad borova koji nose moje ime jer sam im spasila život. Zovu ih mojim imenom u toj mojoj uvali. Ali sam joj dolazila i u jesen i u zimu. Klanjati se. Njezinoj ljepoti! Tišini! Palila sam vatru u maloj kućici u dva poslijepodne da joj ugrijem zidove i prozore. Donosila bih dugačke lignje štrucavicama ulovljene na osamdeset metara dubine; još bi se prelijevale boje na njihovim sjajnim vretenima; prozori se u kućici rosili od topline, a s peći bi mirisalo more. Orgije serviranih riba nikada ne mirišu kao ova crna trpka večera, obasjana svjetlom petrolejske lampe, od koje promrzle uši peku , a lice se žari . Katkad bih s mora, u noći, pogledala prema toj jedva tinjajućoj svjetlosti petrolejke. Onome tko zimi na moru nije smrznuo kosti, ništa ne može približiti čaroliju topline ove škrte svjetlosti. Kopala sam je i zimi. Proučavala godišnjake sjetve i sadnje; tražila za nju najpogodnije kulture; gnojila joj škrtu zemlju organskim otpadima. Bijeli ljiljani jako su je voljeli i brzo se širili. Artičoka je divljala od radosti. Blitva? Bilo ju je uvijek! Naučila sam jesti svježu salatu od špinata. Toliko sam voljela moju Knezicu da bih pažljivo zaobilazila ogranak korijena buduće ciklame u mojoj uvali. Ubirala sam u njoj tek vrhove šparoga kod nedaleke pećine i male loptice kapara na njezinim strmim hridima. Pravila sam i zrnatu trpku marmeladu od njezinih zrelih manjiga u listopadu. Brala sam i zakukuljena gnijezda gusjenica u borovima i palila ih na vatri u kaminu. Krčila sam joj šumske prosjeke da je neka «slučajna» vatra nikada ne dohvati. Kopala sam joj minijaturne vrtove da bi iznikao tek petrusimul ili mlada kapulica. Sadila sam joj cvijeće da joj bude kad me nema. I krumpire. Pa bi ih zimi izjeli miševi ili već tkogod. Davno sam se, davno, smijala susjedu koji je zemlju kopao noću, za puna mjeseca. I sama sam to počela činiti. Stvarno! Ali to je bio takav pun mjesec, te noći; takav pun mjesec; nema ga na kugli zemaljskoj; nisam ga srela...A ni spavalo mi se nije u mojoj mjesečevoj uvali. Ni motika nije bila teška. Što je to motika? Zemlja koja uzvraća životom. Eto to sam vidjela u mojoj uvali. Život! I brala sam ga, brala, nezasitno! Dvadeset i koju godinu...Pa se nešto dogodilo-meni? njoj?... pa me dugo nije bilo. Evo joj se pokušavam vratiti puna grižnje savjesti, krišom, tako da ja nju prva ugledam, da se osvjedočim koliko sam je zanemarila, što sam joj učinila? Što smo joj učinili? Mirišem li to smrt u ovome zraku? Hladan vjetar sa sjevera?! Razoran! Razara sve pred sobom. Neko se demonsko zlo stuštilo na moju uvalu. To što je pustoši ipak nije vjetar; on tek vreću drži lopovsku – svom silinom svuda po uvali raznosi oblake ludih i strašnih bjesova. Koji ateriraju posvuda. Čupaju zemlju ispod kućice! Buše joj rupe u debelim zidovima. Nešto kao prozore. Ali prozora nema! Tek avetinje gluhe zure u zrak. Odnose kućicu bjesovi! Donose neko drugo čudovište tamo. Cerekaju se zadovoljni svojim poslom. Prosiplju uvalom na stotine sebi sličnih. Množe se! Razmnožavaju! Kako prođu, ogole svaki bor, temeljito, do potpune nagosti. I puteljke su izravnali i uglačali, što li? Ljeskaju se na suncu srebrni! Kao da su termiti, ti bjesovi, rastu iza njih piramidalne nastambe. Ubadaju se u živo meso moje jadne uvale. Krše je, lome, sišu, šmrkaju i pljuckaju po njoj. Kiša bljuvotina teče venama moje uvale. Demonsko kolo ne prestaje, ne staje ni na trenutak. Sad se dohvatiše žala – izglačaše ga glatko, glatko ... do usijanja. Pa vrtlog krene u visine – ruše bjesovi sve što se izdiže, sve što strši i nije ravno; otkidaju glave visokim crnikama i česminama; ravnaju i glačaju; izjednačuju bor i ružmarin; martinu i kadulju; miješaju im mirise u jedan. Kao kad smolom zaplače bor, tako vrišti napadnuto grmlje u mojoj uvali... Sad bjesovi krote kišu s neba; svu su je usisali i ugurali u cjevovod; ni jedna se kap više ne prosipa na žedne kožnate listove tutuvice – slatke hrane malih zmijica. Guštere zatvorili u rezervat! Čime li će ih samo hraniti? Ili su predviđeni da budu hrana? Zuje bjesovi. Bjesomučno gutaju tišinu moje uvale? Ždeeeeru.... ždeeeeru – sve – i boju i miris i tišinu i nebo nad nama. Koje je potamnjelo od njihovih gadnih rigotina. Zagospodario smrad bjesomučan i zemljom i nebom! Sad hoće na more. A ono se, već polumrtvo, povlači iz uvale. Poput invalida, gotovo s nevjericom. Povlači sa sobom i sve svoje periske, i tirkizno-ljubičaste hobotnice, i uzbibane trave, i preplašene pirke, i turbulentne sipe, i trajno nastanjene pomidore, i zakovane priljepke, i spore puževe, i žareće meduze, i neoprezne donžule, i ratoborne knezove! Knezico moja?!! Kneginjo!!! Sanjam li ja to? U Zagrebu, siječanj 2004.
Knežica (irma.irssa)
U ovoj prostoriji sam nekada rucao to je bio vojni restoran kada sam sluzio JNA,zalosno sto je u ovom stanju...
Vojarna Rogači (Dragan)
Ovo je slika obalne topovske baterije na Stupišću,a BROM ili baterija raketa obala more se nalazi malo iza ovih topova prema unutrasnjosti rt-a Stupišće
Raketna baza Stupišće (Damir Vidović)
Je ovo je slika iz podzemne garaže za smještaj pzo naoružanja,ovo na slici je podvozje jednog 20mm protuavionskog topa...vani još stoji jedno takvo podvozje isto ako i ne više zahrđalo.To i par pzo ukopa oko topovske bitnice na Barjacima su činili zaštitu od napada iz zraka.Evo link pa uživajte...Moje fotke nisu kao Stjepanove,ali ja nisam ni profi fotograf :) http://s260.photobucket.com/albums/ii13/Djadjo/VIS%20Rt%20Barjaci/?albumview=slideshow
Topnička bitnica Barjoška (Damir Vidović)
Komiža je jedinstena i prekrasna, ali za turizam nije dovoljna samo ljepota grada i prirode. Na turizmu treba radit, treba obogatit ponudu, uredit mjesto...S jedne strane jako je lijepo da se zadnjih 15 god, koliko ja dolazim u Komižu, nista nije promjenilo u smislu da se očuvao izvoran izgled mjesta, al isto tako nista se ni ne održava, a s vremenom sve propada. Netko treba vodit računa o plažama, o čišćenju plaža, sakupljanju onoga sto more donese i što neodgovorne osobe ostave. Zanima me i koja je to osoba došla do ideje kojom su ispred plaže Gusarice postavljeni vezovi za brodove, zbog kojih je more usred sezone nikad više onečišćeno. Mišljenja sam da Komižani loše pristupaju turizmu jer vlada jedan nered u kojem svatko vodi računa isključivo o svom popunjavanju kapaciteta, a rada na kolektivnom redu i uspjehu nema. Ulice su neuredne, vrtovi u samom mjestu nesređeni, ono na malo javnih površina tek jedva da se vidi pokušaj da se nesto napravi. Od nekih mještana sam čuo da je Komiža bila puno uređenija prije 20-ak god, a to je poražavajuća činjenica. Za turistučku sezonu treba se posebno pripremit, al treba cijelu godinu radit na svijesti Komizana da se nesto promjeni.
Lijepa Plaza samo steta sto ima svu tu sporkicu oko Plaze. To se desi kad se nitko ne brine za nista.
Okjucina (Damir Lucin)
Sve pohvale na web stranici...nadam se da ce i TZ grada Visa napraviti nesto slicno? A mozda i ne treba jer ste dijelom odradili posao i za njih....Bilo bi mi drago vidit da na Vasem "skojicu" prestanu neprijateljstva i rivalstva i da zajedno nastupate u buducim projektima u Vasem interesu i svih nas koji na Vis volimo i na njega dolazimo dugi niz godina. Svako dobro!
Vaši prijedlozi i komentari (TiLe)
ovaj i još tri topa 88mm njemačke proizvodnje su se 1975/76 sjajili kak pasja muda iako je tada bila mrtva baterija(samo straža) cijev mu se dala rastaviti na dva dijela radi lakšeg transporta na stupišću je bila baterija 90mm talijanskih topova aktivna (tam sam odgulil 15mj. kao signalista
Topnička bitnica Barjoška (ivan kramarić)
sljedeći put se javiti u turističku zajednicu radi konzultacija :)
Topnička bitnica Barjoška (stjepan.tafra)
Pitam sam jel sam i ja bio 3,4 puta ali nisam vidio baš ovako visoke tunele a kamoli ostatak nekog topa ili nečega...
Topnička bitnica Barjoška (Milan Domazet)
Bilo bi super kad u TZ Komiža pitaš kako doći do potkopa, gdje su ulazili brodovi, te ne gledaju kao da si pao s Marsa i sve što dobiješ je ne znamo za to, mi smo samo za Komižu..
Jučer sam se vratila sa Komiže sa prekrasnim uspomenama i sličicama koje me friško podsjećaju na predivno mjesto na našoj obali. Ali mjesta ne čine samo prekrasne plaže, uvale, crkve, galerije, već ljudi. A divni ljudi, jedna krasna obitelj koja zajedno složno vodi i radi u agenciji "Srebrna Tours" učinila je boravak mojoj obitelji i meni takav da sam se osjećala kao doma. Hvala Vam na tome dragi ljudi. Toplo preporučam ovu agenciju i obitelj za obilazak otoka Biševa i Modre špilje.Ljudi su odlični! Linda iz Šibenika
Impressum (Linda Lemac Bašić)
Ovo ni Storo Pošta nego Novo Pošta. Storo Pošta je između Templuza i Baluncića.
Novo Pošta (Mićo Sviličić)
pozdrav Andro,ja sam s tobon dolazim u novembru u komizu pozdrav iz juzne amerike-ekvator
Komiža - Položaj i klima (nikola bjazevic-manzo)
Poštovani, hvala na ovim fotografijama, pogotovo Oključine i Molo Trovne. Dok sam u djetinjstvu dolazila u Komižu, omiljena plaža je bila Gusarica pd koje je nonina kuća bila udaljena svega 3 minute, tama dok se spustite iz sredine ulice Don Mihovila Pavlinovića i putem se skupi društvo. Srdačan pozdrav.
Plaže (Loredana Zanki Petković)
"Plaža Porat uvrštena je među sedam najljepših svjetskih plaža" složio bih se s navedenom činjenicom i prepoznatljivim pečatom kojeg ova plaža ima u razmjerima Dalmacije, a i šire. Ono što me zabrinjava jest da se usprkos svoj svojoj ljepoti te kulturološkom i biološkom značaju i značenju neki ipak ne pridržavaju i ne poštuju pravila igre i ponašanja. Nažalost, u zadnje vrijeme smo svjedoci intenzivne betonizacije obale, a od nedavno i same pješčane površine uz samu plažu. Gotovo sam siguran da se u okviru koncesija plaža ne izdaju dozvole za betoniranje pomorskog niti pješčanog dobra! Kao biolog i ekolog imam moralnu pa i otočnu dužnost uplesti se u ovakvu priču. U nadi da će lokalna zajednica prepoznati ljepote i sve ostale vrijednosti ove prekrasne plaže, nadam se da će uspjeti djelovati na sprječavanje širenja betona jer posjetitelji koji dolaze u potrazi za ljetnim odmorom i mirom u uvali Porat ne dolaze zbog osjećanja betona pod nogama već pijeska među prstima. Lijepi pozdrav svima, Sandro Bogdanović
Porat (otok Biševo) (Sandro Bogdanović)
Moja omiljena plaža je Jurkovica. Mogu reć da sam skoro na njoj odrastao. Ta plaža vjerojatno pored svih ovih brodi ima neku dušu. Prošao sam sve navedene plaže (osim palagruže) i jedino je još pri vrhu Žanićevo. Al malo je reć da sve te plaže doslovno obožavam, al sve.
Plaže (Milan Domazet)
2011. bi trebalo osnovati društvo za revitalizaciju Društva za poljepšavanje mjesta Komiže osnovanog 1928.
Komiža - Položaj i klima (Andro Žuanić)
Kamenice, to je moja omiljena plaza!!! Tu sam se naucila plivati. "Na musku" bi se penjali na ledja, ponajvise muskarcima, i skakali u more. Svako ljeto je bilo puno radosti!!!A jos izvorna voda, za piti i tusiranje, bilo nam je ko u raju!!!
Plaže (Pavica Erakovic)
Do špilje možete doći tako da organizirate izlet preko jedne od naših agencija (za cijenu se informirajte u agencijama, cijena ovisi o vrsti izleta). Također postoji redovna linija Komiža-Biševo, koja polazi iz Komiže svako jutro u 8h (cijena karte je 25kn u jednom smijeru) i zaustavlja se prvo u uvali Mezuporatl pa nastavlja dalje za Salbunaru i Porat. Ukoliko želite do špilje, trebate se iskrcati u Mezuportu. Tamo se nalaze brodovi koji vas vode u špilju (ulaz u špilju je 30kn). Redovna linija vraća se iz Biševa natrag u Komižu u 16:30.
Modra špilja (TZ Komiža)
